Pojam terapije igrom odnosi se na vrstu psihoterapije u kojoj je naglasak na djetetovim željama, potrebama te potisnutim mislima i osjećajima. U ugodnoj, opuštenoj atmosferi između stručne osobe i djeteta stvara se odnos povezanosti i prisnosti. Soba prepuna igračaka u kojoj se odvija terapija igrom postaje djetetova pozornica u kojoj je ono slobodno izraziti se i biti svoj. Razlikuje se od uobičajene igre s djetetom po tome što dijete ima moć birati što će se igrati, koje će likove odabrati te što će oni reći, a navedeno, uz vodstvo stručne osobe, postaje temelj pristupanju djetetovih potisnutih potreba.

Rijetko kada u svakodnevnom životu dijete ima priliku imati moć nad odraslom osobom i nad cijelom igrom i pravilima. U početku se postave granice unutar kojih je dijete sigurno i može krenuti istraživati. Ponekad je posjedovanje potpune slobode nad igrom preplavljujuć za dijete te im je potrebno vremena da se priviknu i dopuste si biti svoji i tako unijeti šašave i smiješne elemente i likove u igru. Djeca kroz igru prolaze situacije koje su im se utisnule u pamćenje, isprobavaju neke vještine, razvijaju socijalne odnose te, uz podržavajuće riječi stručne osobe, jačaju unutarnji samogovor.